BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 Rs 046958 24 Rsž

Goražde, 04.12.2024. godine

Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija: Bjelović Milijane, predsjednice vijeća, Bičo Edina i Đajić Tanje, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.H. iz G., ul. ..., zastupane po punomoćniku Muminović Esadu, advokatu iz Goražda, protiv tužene Javne ustanove Osnovna škola Husein ef. Đozo iz Goražda, zastupane po punomoćniku Muhić Nedimu, advokatu iz Sarajeva, radi poništenja odluke i isplate potraživanja, vrijednost spora 3.000,00 KM, rješavajući o žalbi tužiteljice izjavljenoj na presudu Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Rs 046958 24 Rs, od 04.10.2024. godine, u  sjednici vijeća  održanoj dana 04.12.2024. godine, donio je

PRESUDU

Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Rs 046958 24 Rs, od 04.10.2024. godine, se potvrđuje.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice i tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Rs 046958 24 Rs, od 04.10.2024. godine, odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da su nezakonite Odluka JU OŠ Husein ef. Ðozo broj: 02-151058/23 od 30.11.2023. godine kojom je tužiteljica K.H. razriješenja dužnosti direktora škole, kao i Zaključak Školskog odbora, broj: 02-15-22/24 od: 08.01.2024 godine kojim se prigovor-žalba tužiteljice odbacuje zbog nenadležnosti, te da se iste ponište i naloži tuženoj da tužiteljicu vrati na dužnost direktora počev od 30.11.2023. godine. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice da se obaveže tužena da joj na ime razlike plate koju bi ostvarila da je radila kod tužene na poslovima direktorice počev od 01.12.2023. godine do 15.08.2024. godine u odnosu na visinu plate koju ostvaruje na poslovima nastavnice bosanskog jezika i književnosti isplati iznos od 3.289,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude pa do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka. Sud je obavezao tužiteljicu da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM u roku od 15 dana od dana donošenja presude, dok je zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu odbio kao neosnovan.

Protiv prvostepene presude žalbu je putem punomoćnika blagovremeno izjavila tužiteljica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da ovaj sud žalbu uvaži i prvostepenu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, uz obavezu tužene da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka.

U žalbi navodi da je prvostepeni sud presudu donio uz povredu odredaba iz člana 209. ZPP-a jer nije primijenio odredbe iz člana 8. i 123. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP-a, odnosno da je pogrešno primijenio odredne člana 94. stav 1. tačka k) Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju BPK Goražde (Službene novine BPK Goražde, broj: 5/12, 9/12 i 8/23), kao i odredbe iz člana 9. Zakona o izmjenama zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju BPK Goražde (Službene novine BPK Goražde, broj: 8/23). Smatra da je sud spor pogrešno podveo pod pravne norme iz člana 11. stav 6., člana 85., 86. i 3. stav 6. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, odnosno član 1. stav 2. tačka 5), član 3., 12. stav 3., 16. i 17. Zakona o vladinim imenovanjima FBiH. Prigovara da sud na više mjesta navodi „po mišljenju suda“ a ne primjenjuje pravne propise, kao i da nije jasno i nedvosmisleno utvrdio da se primjena Zakona o izmjeni Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju mora primijeniti na školsku godinu 2022/23, odnosno da se analogno tome mora primijeniti i odredba člana 94. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, pri čemu je konfuzno i nejasno obrazloženje zašto sud umjesto navedenog lex specialis zakona tumači i primjenjuje član 2. stav 1. tačka 5) Zakona o vladinim imenovanjima FBiH pozivajući se na pravni interes. Ističe da je nejasno zašto je sud morao na deset stranica obrazlagati presudu koja nije donesena na osnovu potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se nepotrebno poziva na Zakon o ombudsmanima.

Smatra da iz nespornog činjeničnog stanja proizlazi da je Odluka Privremenog školskog odbora tužene kojom je tužiteljica razriješena dužnosti direktorice tužene donesena u suprotnosti sa odredbama iz člana 9. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, smatrajući da je navedeni zakonski propis razriješio status direktora i pomoćnika direktora u slučaju neusvajanja izvještaja o radu. Smatra da neusvajanje izvještaja o radu tužene od strane Skupštine BPK Goražde ne znači da je tužiteljica odgovorna za neuspješan i nezakonit rad, odnosno da je pobijana odluka tužene lišena bilo kakvog obrazloženja u tom smislu, pogotovo jer je tužiteljica svoju dužnost obavljala besprijekorno i za svoj rad ocijenjena ocjenom „naročito se ističe“, da su svi njeni raniji izvještaji prihvaćeni i da je dobila pohvale za postignute rezultate. Smatra da je odbacivanje prigovora tužiteljice na pobijanu odluku o razrješenju u suprotnosti sa odredbama iz člana 87. stav 1. tačka h) Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju BPK Goražde (Službene novine BPK Goražde, broj: 5/12, 9/12 i 8/23) kojima je propisano ovlaštenje Školskog odbora da odlučuje o prigovorima i žalbama radnika.

Ističe da su svi postupci tužene usmjereni na razrješenje tužiteljice sa dužnosti direktora, obzirom da je raniji Školski odbor smijenjen jer nije želio postupiti po zahtjevu Ministarstva za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport BPK Goražde jer je našao da nema uporišta za donošenje takve odluke, a na osnovu odredaba iz člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju iz 2023. godine. Smatra da je Školski odbor smijenjen nezakonito, odnosno protivno odredbi iz člana 94. stav 2. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, odnosno da je nezakonito imenovan Privremeni školski odbor. Smatra da je sud propustio cijeniti činjenične razloge i pravne argumente tužiteljice, ukazujući da ista nije mogla biti smijenjena sa mjesta direktorice prije isteka mandata, a na osnovu odredbe iz člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, obzirom da nisu postojali jasno definisani uslovi i razlozi za razrješenje. Smatra da se donošenjem novog zakona i stupanjem na snagu ne može smatrati da je počela primjena po sili zakona, odnosno da mandat prestaje početkom primjene zakona, ukazujući da stečeno pravo ili status može završiti samo po sili zakona ili propisa donesenog na osnovu zakona. Ističe da je članom 11. Zakona o izmjenama zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju propisano da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama BPK Goražde, a da se primjenjuje od školske 2023/2024 godine, pri čemu u prelaznim i završnim odredbama nije naznačeno da se isti djelimično primjenjuje, niti da su zatečeni direktori izuzeti od primjene člana 7. Zakona. Stoga smatra da je odluka o razrješenju tužiteljice suprotna navedenim propisima jer je donesena zbog neusvajanja izvještaja za 2022/23 godine, dok se Zakon primjenjuje od školske 2023/2024. godine.

Tužena je putem punomoćnika dostavila odgovor na žalbu u kojem u cijelosti osporava navode iz žalbe i predlaže da ovaj sud žalbu odbije kao neosnovanu i obaveže tužiteljicu da tuženoj nadoknadi troškove sastava odgovora na žalbu.

Ističe da tužiteljica u žalbi ponavlja navode iz prvostepenog postupka, da se osnovi koje je navela u uvodu žalbe u samoj žalbi ne mogu pronaći, te da je sud dao jasno i pravilno obrazloženje svih prigovora istaknutih u toku postupka, odnosno obrazložio zakonitost postupanja Školskog odbora u odnosu na važeće pravne propise. Ističe da je dokazano da je Školski odbor odluku donio na osnovu Zaključka Skupštine BPK Goražde i primjenom imperativnih propisa iz člana 94. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, odnosno odredaba iz člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju. Smatra da je sud dao jasne razloge zbog kojih nije prihvatio utemeljenje tužbenog zahtjeva na odredbama iz člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju.

Pošto je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije BiH, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) drugostepeni sud je zaključio slijedeće:

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđivanje nezakonitosti i poništenje Odluke o razrješenju direktorice JU OŠ Husein ef. Ðozo, zahtjev da se tužiteljica vrati na poslove direktorice i da joj se isplati razlika plaće koju bi ostvarila na mjestu direktorice u periodu od 01.12.2023. godine do 15.08.2024. godine, uz naknadu troškova postupka.

Iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da odluka utemeljena na odredbama iz člana 11. stav 6., i člana  85., 86. i 94. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju (Službene novine BPK Goražde, broj: 5/16, 9/20, 8/23), člana 3., 6., 7. i 9. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju (Službene novine BPK Goražde, broj: 8/23), člana 1., 2. stav 1. tačka 5), 3., 12. stav 3., 16. i 17. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH, broj: 12/03, 34/03 i 65/13). Prvostepeni sud je našao nespornim da je tužiteljica bila imenovana na mjesto direktorice tužene za period od 16.08.2020. godine do 15.08.2024. godine, da Zaključkom Skupštine BPK Goražde od 18.10.2023. godine nije usvojen izvještaj o radu tužene za školsku godinu 2022/23, da je odlukom Školskog odbora tužiteljica razriješena dužnosti sa danom 30.11.2023. godine, da je tužiteljica izjavila prigovor na odluku Školskog odbora dana 18.12.2023. godine, te da je prigovor-žalba zaključkom Školskog odbora od 08.01.2024. godine odbačen zbog nenadležnosti istog za postupanje. Nesporno je da je tužiteljica za rad i rezultate u školskoj godini 2022/23 ocijenjena sa ocjenom naročito se ističe, da je Školski odbor održao sjednicu dana 22.11.2023. godine na kojoj je donio zaključak da nema zakonskog osnova za razrješenje tužiteljice primjenom člana 94. stav 1. tačka k) Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, da je nakon razrješenja tužiteljica dana 15.12.2023. godine zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa tuženom, a za obavljanje poslova nastavnice bosanskog jezika i književnosti, sa utvrđenim VIII platnim razredom i koeficijentom 4,00, te da je za mjesec oktobar 2023. godine primila lični dohodak u iznosu od 1.971,54 KM. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, koji je u cijelosti prihvatio, sud je utvrdio da razlika plaće koju je tužiteljica primala kao direktorica tužene i plaće koju prima na radnom mjestu nastavnika za period od 01.12.2023. godine do 15.08.2024. godine iznosi 3.289,50 KM.

Po mišljenju suda prilikom donošenja odluke o razrješenju dužnosti tužiteljice Školski odbor je postupio u skladu sa odredbom člana 94. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju i člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, nalazeći da ne stoji tvrdnja tužene da je odluka u suprotnosti sa odredbama iz člana 9. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona. Sud zaključuje da na osnovu navedene odredbe direktor može biti smijenjen sa dužnosti i prije isteka mandata ako za to postoje valjani razlozi, pri čemu smatra da u konkrentom slučaju postoji razlog propisan odredbom člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, obzirom da Skupština BPK Goražde nije usvojila izvještaj o radu tužene za 2022/23 školsku godinu, zbog čega je Školski odbor tužiteljicu morao razriješiti dužnosti direktorice tužene. Sud nalazi da je pogrešno tumačenje tužiteljice da se direktor ne može smijeniti sa mjesta prije isteka mandata na koji je izabran i da isto nema uporište u Zakonu, ukazujući da je odredbama člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona propisan konkretan razlog zbog kojeg direktor mora biti smijenjen. Sud nalazi da je neosnovan prigovor tužiteljice o retroaktivnoj primjeni Zakona ukazujući da je nesporno da se Zakon primjenjuje od školske 2023/24 godine, kao i da je odluka o razrješenju tužiteljice donesena upravo u 2023/24 školskoj godini, odnosno 30.11.2023. godine. Sud nalazi da je bez obzira na činjenicu da se Izvještaj o radu koji nije usvojen odnosi na 2022/23 godinu to ne znači da je zakon retroaktivno primijenjen, obzirom da je odluka Skupštine BPK Goražde donesena nakon što je počela primjena Zakona, odnosno da je razlog za razrješenje tužiteljice po odredbama člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju nastao u školskoj 2023/24 godini.

Sud je odbio prigovor tužiteljice da je Školski odbor imenovan protivno odredbama iz člana 94. stav 2. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, cijeneći da je tužena javna ustanova čiji je osnivač Skupština BPK Goražde, te da postoji pravni interes osnivača za imenovanje Školskog odbora koji nalazi u odredbama iz člana 2. stav 1. tačka 5) Zakona o vladinim imenovanjima. Sud je našao da se na rad tužene primjenjuju propisi o ustanovama, te da Vlada kantona ima pravo da vrši izbor i razrješenje članova Školskog odbora tužene, a na osnovu odredaba iz člana 85. i 86. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju. Kako je tužena regulisani organ, to je jedina zaštita u postupku imenovanja i razrješenja privremenog školskog odbora propisana odredbama člana 16. i 17. Zakona o vladinim imenovanjima, odnosno putem prigovora zainteresovane osobe javnom službeniku, odnosno podnošenjem zahtjeva za zaštitu ljudskih prava pred Kancelarijom Ombudsmena, pri čemu nije dokazano da su navedeni instituti iskorišteni, zbog čega je sud zaključio da u ovom postupku ne može raspravljati o zakonitosti imenovanja Školskog odbora. Sud nalazi da je osnovan prigovor tužiteljice da je Školski odbor morao raspravljati o njenom prigovoru na odluku o razrješenju sa dužnosti direktora tužene, a na osnovu odredaba iz člana 87. stav 1. tačka h) Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, ali je ukazao da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu pune jurisdikcije, već sporu u kojem se vrši ocjena zakonitosti, zbog čega se ovlaštenje suda svodi na ispitivanje zakonitosti donesene odluke, koja podrazumijeva zakonitost procedure o razrješenju i postojanje razloga za razrješenje. Stoga zaključuje da je odluka Školskog odbora donesena u skladu sa odredbama člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, a nakon što Skupština BPK Goražde nije usvojila izvještaj o radu tužene za 2022/23 školsku godinu, odnosno da je odluka zasnovana na Zakonu i donesena po zakonom propisanoj proceduri, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Odluku o troškovima postupka sud je donio na osnovu odredaba iz člana 387. ZPP-a. 

Žalbeni razlog povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren, obzirom da prema stanju u spisu ni u postupku kod prvostepenog suda koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao ni u samoj presudi nije bilo i nema nedostataka iz člana 209. stav 2. tačka 2), 3), 8), 9), 12) i 13) Zakona o parničnom postupku, a na koje nedostatke drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, saglasno odredbi iz člana 221. Zakona o parničnom postupku. U obrazloženju presude dati su potpuni razlozi o odlučnim činjenicama iz kojih je vidljivo zašto je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen. Prvostepeni sud je naveo kojim se razlozima rukovodio, odnosno koje činjenice i okolnosti je uzeo u obzir prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu. Pri tome je sve provedene dokaze cijenio na način propisan odredbom člana 8. Zakona o parničnom postupku, a što proizlazi iz analize provedenih dokaza, jer dati razlozi imaju svoju činjeničnu i pravnu osnovu u provedenim dokazima i stanju predmetnog spisa, tako da nije osnovan žalbeni prigovor povrede odredaba iz člana 191. stav 4. ZPP-a.

Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostepeni sud i po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je tokom postupka proveo sve dokaze predložene po strankama koji su bili relevantni za donošenje odluke, te na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u skladu sa članom 8. i 123. stav 2. Zakona o parničnom postupku donio pravilnu odluku, pri čemu činjenično utvrđenje na kojem je temeljena prvostepena presuda, u odnosu na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije dovedeno u sumnju niti žalbenim navodima tužiteljice.

Po ocjeni ovog suda prvostepeni sud je imao činjenični i pravni osnov kada je odlučio kao u izreci prvostepene presude te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Neosnovano tužiteljica ukazuje da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno da nije pravilno utvrdio da se odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju ne mogu primjenjivati na tužiteljicu. Naime, odredbama iz člana 11. navedenog Zakona propisano je da Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama BPK Goražde, a da će se isti primjenjivati od školske 2023/24. godine. Kako je Zakon objavljen u Službenim novinama BPK Goražde dana 30.07.2023. godine, to proizlazi da je stupio na snagu dana 07.08.2023. godine, te da se počeo primjenjivati od 01.09.2023. godine, kada je počela školska 2023/24. godine. Kako je sud utvrdio da je Školski odbor tužene odluku o razrješenju tužiteljice sa mjesta direktorice donio dana 30.11.2023. godine, to jasno proizlazi da je odluka donesena u periodu kada je Zakon već bio u primjeni.

Nadalje, neosnovano se tužiteljica poziva na odredbe iz člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju BPK Goražde, smatrajući da nije mogla biti smijenjena sa mjesta direktorice sve do isteka mandata na koji je izabrana. Naime, ovaj sud ukazuje da iz navedene norme kojom je propisano da mandat direktora škole, odnosno pomoćnika direktora škole, zatečenog na dužnosti na dan stupanja na snagu Zakona traje do isteka mandata na koji je izabran se može tumačiti isključivo kao ovlaštenje direktora da njihov mandat ne prestaje donošenjem novog zakona, odnosno da se izbor direktora neće vršiti do isteka mandata već izabranog direktora. Na takav zaključak upućuju odredbe iz člana 3. i 5. Zakona, a kojim su izmijenjene odredbe člana 88. i 90. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju kojima je propisana nadležnost i način imenovanja direktora škole, tako da se odredbama člana 9. Zakona osigurava status direktora koji se već nalazi na funkciji u trenutku stupanja na snagu zakona.

Neosnovan je prigovor tužiteljice da je sud pogrešno primijenio odredbe člana 94. stav 1. tačka k) Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju BPK Goražde), odnosno odredbe iz člana 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, kojima je propisano da je Školski odbor dužan razriješiti direktora dužnosti u roku od 30 dana ako Skupština Kantona ne usvoji izvještaj o radu škole. Iz navedenih normi proizlazi da se radi o obligatornoj obavezi Školskog odbora, na koju ne utiče ocjena rada direktora koju je dobio u navedenom periodu, zbog čega je sud osnovano utvrdio da je zakonita odluka Školskog odbora koji je prilikom donošenja odluke o razrješenju tužiteljice sa mjesta direktorice škole postupio u skladu sa obaveznom normom, obzirom da je nesporno utvrđeno da je Skupština Kantona rješenjem od 18.10.2023. godine odbila usvojiti izvještaj o radu tužene za školsku godinu 2022/23.

Neosnovano se tužiteljica poziva da tužena nije mogla donijeti pobijanu odluku jer se radi o izvještaju za školsku godinu koja je prethodila periodu od kojeg je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju stupio na snagu, obzirom da je u momentu u kojem je izvještaj odbijen Zakon već stupio na snagu, zbog čega se ne radi o retroaktivnoj primjeni zakona. Naime, zakonom nije propisano da se isti neće primjenjivati na izvještaje za proteklu školsku godinu, već da se odredbe o razrješenju direktora primjenjuju početkom primjene Zakona i nastupanjem razloga za razrješenje direktora iz člana 94. stav 1. tačka k) Zakona, zbog čega Školski odbor nije bio dužan donositi posebno obrazloženje prilikom donošenja odluke, izuzev da su nastupile posljedice propisane navedenom zakonskom odredbom, odnosno da izvještaj o radu nije usvojen.

Neosnovan je prigovor tužiteljice vezan za obrazloženje prvostepenog suda koje se odnosi na imenovanje Privremenog školskog odbora, obzirom da je upravo tužiteljica u prvostepenom postupku isticala nezakonitost imenovanja. Osnovano je sud ukazao na zakonske odredbe koje se primjenjuju na ocjenu zakonitosti izbora Školskog odbora, odnosno zaključio da nije ovlašten da o tom pitanju raspravlja, pri čemu je tužiteljicu ispravno uputio na odredbe Zakona o vladinim imenovanjima koje se imaju primijeniti u slučaju prigovora na zakonitost izbora Školskog odbora. Kako tužiteljica nije dokazala da je donesena odluka kojom se utvrđuje da je Školski odbor nezakonito imenovan, to sud u ovom postupku nije ni mogao uzeti da je odluka koju je donio Školski odbor tužene donesena od neovlaštenog organa.

Kako je sud ispravno utvrdio da odluka o razrješenju tužiteljice sa mjesta direktorice tužene nije nezakonita, to nije od uticaja ni činjenica da je tužena propustila raspraviti o prigovoru-žalbi tužiteljice, a u skladu sa odredbama iz člana 87. stav 1. tačka h) Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju BPK Goražde. Naime, kako je u sudskom sporu tužiteljici omogućeno da se odluči o njenom zahtjevu za poništenje odluke o razrješenju sa funkcije direktorice tužene, te kako je isti ocijenjen kao neosnovan, to činjenica da je odbačen njen zahtjev za preispitivanje odluke od strane Školskog odbora nije od uticaja na zakonitost prvostepene odluke, odnosno ne može uticati na zakonitost pobijane presude.

Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na osnovu člana 386. stav 2., 387. i 397. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, ovaj sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, zbog čega je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe obzirom da sa istom nije uspjela, dok je zahtjev tužene za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbio kao neosnovan obzirom da isti nije bio neophodan za vođenje postupka.

Kako je ovaj sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a ni razlozi na koje  pazi po službenoj dužnosti, žalbu je odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio na osnovu odredaba člana 226. Zakona o parničnom postupku.

                                                                                               PREDSJEDNICA  VIJEĆA

                                                                                                       Bjelović Milijana

-